Otok Rab bilježi dugu povijest, a spominje se 10. godina prije Krista u jednom starorimskom dokumentu, u kojem je proglašen municipijem od rimskog cara  Oktavijana Augusta. Ubrzo nakon toga dobiva nadimak «Felix» što  ukazuje na to da je već tada Rab bio razvijeni civilizacijski otok.
Postoji legenda o Marinu koja kaže da je prije više od 17. stoljeća postojao mladić po imenu Marin, koji je u potrazi za poslom kamenoklesara potražio posao na suprotnoj strani Jadrana, na obali Apeninskog poluotoka u blizini današnjeg Riminija. Svojom je marljivošću i krepošću, zadobio ljubav tamošnje kršćanske zajednice, te postao đakonom tamošnjem biskupu Gaudienciju. Proganjan zbog propovijedanja kršćanstva, pobjegao je ubrzo na teško dostupno brdo Titan i tamo sagradio crkvicu, gdje su poslije bili temelji na kojem je niknuo grad San Marino i isto imena državica, gdje se još uvijek čuvaju posljednji svečevi ostaci.

Prve pouzdanije podatke o najstarijoj povijesti nalazimo u starim grčkim putopisima i vodićima pomoraca. Skilaks Kariandonski (4. st. pr. Kr.) u svojim geografskim spisima pruža nam još kvalitetnije spoznaje o liburnskim otocima, pa tako i o Rabu. Nekoliko grčkih i rimskih geografa spominju u svojim geografskim spisima otok koji bi po svemu sudeći trebao biti Rab. U tim spisima Rab se spominje pod imenom Arba. Korijen tog imena dolazi najvjerojatnije od ilirskih liburna, najstarijih stanovnika Raba za koje povijest zna. Naime, na položaju današnjega grada Raba nalazilo se ilirsko-liburnsko predrimsko naselje kojeg su ilirski liburni nazvali Arba. Teško je utvrditi koliko je ime Arba staro ali javlja se najkasnije od početka željeznoga doba od kada su uglavnom poznati ostaci naselja, obzirom da ilirski liburni nisu gradili gradove i utvrde. Naime, liburnsko-ilirsko Arb, znači taman, mračan, zelen, pošumljen, stoga bi naziv Arba trebalo shvatiti kao toponim koji je imao značenje “Crni otok” vjerojatno zbog crnogoričnih šuma kojih je nekoć na otoku bilo mnogo. Od 1. st. po Kr. spominje se kod više grčkih i rimskih pisaca pod imenom Arba, Arva. U srednjovjekovnim latinskim ispravama nalazimo naziv Arbe, Arbia, Arbiana, Arbitana a najčešće Arbum. Slavenski Hrvati su u duhu svoga jezika Arbe preinačili u Rab vjerojatno već u 7. st. po Kr. tj. nakon dolaska prvih Slavena na otok. Najstariji dosad poznati spis, u kojemu nalazimo hrvatski naziv Rab je latinska isprava utemeljenja rapskog franjevačkog samostana sv. Eufemije iz polovice 15. st.

U svom povijesnom razvoju Rab je izrazito zatvoren otok pa Hrvati na otok dolaze sporije i kasnije nego na druge otoke sjevernog Jadrana, zato nijedno naselje na Rabu nema hrvatski naziv, što je posljedica spore i kasne infiltracije hrvatskog življa na otok. Osim toga na Rabu nema ranijih glagoljskih spomenika a koji se javljaju na Krku i Cresu. Veći dio rapskih plemića (inače vrlo konzervativnih i zatvorenih te se u njihovu društvenu sredinu ulazilo vrlo teško) potjecao iz Venecije ili obližnjih talijanskih gradova: Galzigna, Spalatin, Zudenigo, Dominis, Cernotta, Nimira...

 

(IZVOR:TZG RAB)

Rab se prvi put spominje u putopisu grčkog geografa Pseudo Skilaksa, koji otoke Rab i Pag spominje pod zajedničkim imenom "Mentorides".

U Ptolomejevim spisima spominje se otok Skardona, a na njemu dva grada: Arba i Kollenton. Od kasnijih grčkih i rimskih putopisaca i geografa, Plinije Stariji u svom djelu "Povijest prirode" (Historia naturalis), spominje Rab pod imenom Arba.

U kasnijim latinskim ispravama Rab se spominje pod različitim imenima: Arbia, Arbiana, Arbitrana, Arbum i Arbe. Značenje i podrijetlo današnjeg imena Rab, teško je utvrditi. Najvjerojatnije je da je današnje ime otoka i grada Raba nastalo od ilirskog ili liburnskog imena Arba, u značenju "šumovit" ili "zelen". Ime Rab u pisanim se dokumentima prvi put spominje tek sredinom petnaestog stoljeća.

Tragovi života na otoku sežu još od starijeg kamenog doba. Prapovijesna su nalazišta duž cijelog otoka, a najviše je artefakata pronađeno na poluotoku Lopar (nalazi starijeg i srednjeg kamenog doba, mlađeg kamenog doba, bakrenog i brončanog doba) dok su nalazišta željeznog doba na lokalitetima: Kampor, mjesto Rab, Banjol i Barbat.

Najstariji stanovnici otoka Raba za koje povijest zna bili su Iliri ili točnije ilirsko pleme Liburni, koji su u doba prije Krista obitavali na području od rijeke Raše u Istri do rijeke Krke u Dalmaciji, uključivši i otoke navedenog područja.

(IZVOR:WIKIPEDIA.HR)

Sasvim je sigurno čovjek živio na Rabu još u paleolitiku sudeći po pronađenom alatu iz tog vremena na području Lopara, mada je o tom periodu poznato vrlo malo činjenica. U nekim starim spisima spominje se mjesto po imenu Arba, Arva, Arbia, Arbitana što u prijevodu znači mrk, šumovit, a to su zapravo i karakteristike otoka Raba.

Ime Rab potječe od slavenskih Hrvata koji su prijašnje ime prilagodili svom jeziku. Potkraj neolita, naseljavaju se Liburni te se pretpostavlja da je u to doba nastala luka i grad. Ako se nađete na otoku Rabu mještani će Vam rado ispričati nekoliko starih legendi o ovom otoku koje se prenose godinama s koljena na koljeno.

(IZVOR:RAB24.COM)

Trg Municipium Arbae - na njemu se nalazi Knežev dvor koji je bio središte i uprava kneževa od nekada do danas. On je također i centar noćnih zbivanja i središte otoka.

Crkva Sv. Marije - župna crkva izgrađena u romaničkom stilu, a predstavlja primjerak monumentalne romaničke arhitekture. Crkveni kor posebno je privlačan svojim izgledom od kestenovog drveta a izgrađen je 1445. godine.

Na  zapadnoj strani grada, bedemi su bili najmoćniji, tako da su glavna ulazna vrata osiguravale dvije velike kvadratične kule, dok se gornja vrata nalaze između Kule smjelih i Kule sv. Kristofora na vrhu. Ova su još očuvana, i to unutrašnja srednjovjekovna i vanjska s kraja XV. st. kao čin obnove, dogradnje i pojačavanja navedenih bastiona.

U južnom dijelu Varoša. pod samim gradskim zidinama, nalazile su se tri cisterne s bunarskim krunama iz XV. stoljeća. Uz samo more i istezalište nalazio se graditeljski sklop arsenala, mjesta za izgradnju i popravak različitih plovila. Tu se zasigurno nalazila i klaonica, kao gotovo bez izuzetka u svakom priobalnom gradu, a prema slici iz XVII. st. ovdje je vjerojatno bilo smješteno i gradsko groblje. U širem prostoru Varoša bilo je i sjedište jedne redovničke zajednice koja se brinula o nemoćnima i bolesnima. Prvom pojavom turizma uglavnom se uklanjaju sve navedene građevine i grade se hoteli te ostali sadržaji primjerni novoj djelatnosti. U to se vrijeme odavde pa sve do današnjeg groblja planira i sadi raslinje novog, zaslugom nadšumara Pravdoja Belia, danas upravo velebnog, gradskog perivoja.

(IZVOR:TZG RAB)

CRKVA SV.ANTUNA OPATA-Crkva ima očuvano gotičko svetište, te dva lijepa barokna oltara, nadgrobne ploče I vrijedno raspelo iz 15. I 16. stoljeća. U njoj se nalazi vrijedna umjetnička slika Raba iz 16. stoljeća.

ŽUPNA CRKVA SV.MARIJE VELIKE -Izgrađena je u 12. stoljeću, I predstavlja jedan od najznačajnijih spomenika na otoku Rabu. Dok je unutrašnjost crkve jednostavna, pročelje je jedno od najljepših na Jadranu.

SV.DAMJAN -Strmom uskom stazom doći ćete na uzvisinu iznad mjesta Barbat, gdje se nalazi utvrda Sv. Damjana koja je imala obrambenu funkciju, a s nje se nadgledao cijeli plovni put do otoka.

SV.JUSTIN - Izgrađena je u 16. stoljeću na mjestu nekadašnje crkve Sv. Tome, zajedno sa benediktinskim samostanom. Danas je ona muzej sakralne umjetnosti u kojem se čuvaju razne vrijedne umjetnine iz riznice katedrale.

CRKVA SV.ANDRIJE -Crkva I samostan građeni su od 11. do 13. stoljeća a današnji izgled dobili su u 15. stoljeću. U unutrašnjosti uz mnoge umjetnine, čuva se I slika Gospe Rapske zbog čega crkvu nazivaju I Crkvom Gospe Rapske.

UVALA SV.EUFEMIJE - U mjestu Kampor nalazi se manja uvalica sa samostanom Sv. Eufemije u kojem se nalaze dvije crkvice. Crkva Sv. Eufemije zi 13. stoljeća i crkva Sv. Bernardina iz 17. i 18. stoljeća. U sklopu tog samostana nalazi se i muzej.

(IZVOR:RAB24.COM)

Sakralne građevine smještene su na bilu poluotoka i čine, s četiri zvonika i dijelovima gradskog bedema, jednu od izuzetno vrijednih arhitektonskih cjelina. Od rubnog, jugoistočnog dijela poluotoka, s nepravilnom planimetrijom najstarijeg dijela grada "Kaldanca", nižu se: romanička katedrala Sv. Marije Velike s odvojenim Velikim rapskim zvonikom, samostan benediktinki Sv. Andrije s romaničkom crkvom i zvonikom, ostaci crkve Sv. Ivana Evanđeliste, te manje crkve Sv. Katarine, Sv. Antuna Opata (samostan), Sv. Kristofora, Sv. Križa, Sv. Justine (benediktinski samostan rapskih pučanki), Sv. Ante Padovanski i crkva Sv. Frane.

KAPELA SV. KRISTOFORA, zaštitnika grada i otoka, izgrađena u XV. st. Crkvica ima jednostavan portal i rozetu na pročelju. Napuštena je u XIX. st., a danas se koristi kao gradski lapidarij. Lapidarij je bogat mnogobrojnim izlošcima od antike do XIII. stoljeća, među kojima se osobito ističe nadgrobna ploča obitelji Crnota.

CRKVA SV. KRIŽA, izvorno srednjovjekovna građevina, spominje se 1286. godine kao gradski hospicij benediktinske opatije Sv. Petra u Supetarskoj Dragi. Današnji oblik crkva je dobila u XVI. st. Unutrašnjost crkve se barokizira u XVIII. stoljeću (štukature braće Somazzi).

U XIV. je stoljeću podignut u neposrednoj blizini Kneževa dvora toranj s gradskim satom.

KNEŽEV DVOR je značajna svjetovna građevina koja se ističe u urbanističkoj cjelini grada Raba. Sagrađen je u gotičko-renesansnom stilu To je zapravo skup palača rađen u različito vrijeme, nad kojim dominira visoka četverokutna kula s lijepim prozorima iz vremena kasne gotike i renesanse. Gradnja dvora započela je još u XIII. st., no najkarakterističniji dijelovi potječu iz XV. i XVI. st.

MALA PALAČA "NIMIRA" sagrađena je koncem XV. stoljeća u kasno gotičkom stilu. Od građevine je ostao samo atrij i lijep portal koji po stilskim karakteristikama pripada krugu Jurja Dalmatinca. U unutrašnjosti palače, sačuvano malo dvorište je četvoro kutnog tlocrta okruženo trijemom i stupovima koji nose galeriju.

(IZVOR:POSLUH.HR)

  • Rab-povijest i znamenitosti - Slika 1
  • Rab-povijest i znamenitosti - Slika 2